Jagode

iako su današnje sorte nastale u Europi i to križanjem sjevenoameričkih s južnoameričkim jagodama.

Naime, europski su moreplovci iz Južne Amerike donijeli samo ženske sadnice, pa da bi dobili plodove i sjeme, botaničari su ih morali križati sa sadnicama iz Sjeverne Amerike.  Vrste jagoda se znatno razlikuju po veličini, boji, obliku, razdoblja kad donose plodove. Bogate su vitaminom C. Sade se na gredicama, najčešće na plastičnim folijama kako ne bi bile u izravnom dodiru sa zemljom.

U našem podneblju uspjevaju u svim krajevima pa ih je moguće zasaditi u vrtu. Ipak, za masovnu konzumaciju najčešće se uzgajaju u plastenicima ili staklenicima gdje će rađati cijelu godinu. Budući da nakon godinu-dvije smanjuju rodnost, sadnice se redovno zamnjenjuju kako bi se zadržala produktivnost.

Jagoda, latinski Fragaria, ime je dobila od riječi fragans, što znači miris. Zanimljivo je da u Argentini do sredine devetnaestog stoljeća bila smatrana otrovnom biljkom.