Smokva

Čaroban, sladak okus smokve u kojemu su uživali jos Sumerani, pa Egipćani, pa stari Grci, nadahnuo je drevne civilizacije čak i u prvim umjetničkim zapisimapa  su pronađeni uklesani prikazi berbe smokava koji datiraju oko 4.000 godina prije Krista. Objavljeni su podaci da je devet fosila smokve pronađeno u dolini rijeke Jordan, a pretpostavlja se da datiraju od prilike 9.400-9.200 godina prije Krista.

Kroz povijest brojne su legende povezane uz drvo ili plod smokve. Poznato je da primjerice smokva bila Kleopatrino omiljeno voće, u rimskoj mitologiji osnivaće Rima Romula i Rema vučica je dojila u sjeni smokvina drveta, a i u kršćanskoj tradiciji smokva je jedno od najspominjanijih biljaka: Adam i Eva su nosili smokvin list, uz vinovu lozu smokva se smatra kršćanskim simbolom obilja.

Smokva je mediteransko drvo iako uspjeva i u sličnim klimatskim uvjetima drugdje u svijetu, primjerice u Australiji, Južnoj Americi, Kaliforniji. Naša obala bogata je smokvinim drvetom, a budući se jednom ubran plod brzo kvari, smokva se uglavnom odmah suši, ili se od nje pripravlja džem. Sušene smokve bogate su vitaminima C i E te beta-karotenom, a nova istraživanja ukazuju kako je suha smokva i snažan antioksidans, čak 18% jači od crnog čaja.