INTERVJU: Kuhanje za mene znači ljubav, radost i predanost

<p>Kako je tekstilna tehničarka svoju životnu svrhu prona&scaron;la u hotelskoj kuhinji <a href="/clanovi/dada">Dragica Marčić</a>, koju prijatelji i poznanici od milja zovu <a href="/clanovi/dada">Dada</a>, svakodnevno profesionalno priprema raznovrsnu hranu u Bluesun hotelu Bonaca u Bolu na Braču. Ali, put do kuhinje hotela nije bio pravocrtan. Možda se i u toj činjenici krije razlog za&scaron;to Dada sa stra&scaron;ću i veseljem govori o jelima i priprema ih. Sebe opisuje kao vedru, veselu i uvijek nasmijanu, kao onu koja rado pomaže drugima. A &scaron;to misli o kuharima, kulinarstvu i ostalim srodnim temama, pročitajte u nastavku.</p>

Kakav odnos prema kuhanju, kuhinji i receptima imate, kao profesionalna kuharica i kao žena koja i privatno kuha?

Svaka kuhinja ima svoja pravila tako i moja profesionalna u kojoj imam popis jela koja taj dan moram spremati, te normative koliko količinski koje namirnice mogu potrošiti. Ostalo je na meni. Više-manje moji kolege kuhaju uvijek isto dok u meni proradi mašta i ja to jelo svaki put malo izmijenim tako da gost bude što zadovoljniji, a s tim i ja.

Recepti….po njima radim samo prvi put. Drugi put već iz njih nešto smanjim, odstranim ili dodam neku sitnicu jer uz originalan recept prvi put spremljen odmah zapišem bilješke; što ostaviti, a što mijenjati .To znači da je moj odnos prema kuhinji, kuhanju i receptima dosta fleksibilan. U privatnom životu kuhanje mi predstavlja veliki izazov i radost. Moji ukućani jedu sve, a često me i sami potiču da napravim nešto novo i neuobičajeno i jako su oštri kritičari.To mi daje dodatnu motivaciju.

Tko je na vas najviše utjecao da se počnete baviti kuhanjem kao zanimanjem, kada se to dogodilo i kako?

Rekla bih „prst sudbine“. Srednju školu sam završila za krojača i tekstilnog tehničara. Na otoku se nisam u toj struci mogla zaposliti, bez posla mi je i suprug ostao, a doma dvoje malene djece pa sam se prijavila za pomoćno osoblje u tvrtku Bluesun Hoteli «Zlatni rat» u Bolu. Počela sam od čišćenja crvenog luka, pranja bijelog i crnog suđa. Iz dana u dan svi ti razni mirisi i okusi vukli su me ka kuharima. Stalno bih zapitkivala što je ovo, kako se to pravi? Nekad, kad bi imali vremena, rekli bi, a nekad bi me i potjerali…U meni se tad stvorio, kako mi Dalmatinci rečemo, dišpet i na kraju sezone, zahvaljujući Zavodu za zapošljavanje Supetar, upisala sam prekvalifikaciju. U bolskoj Srednjoj školi završila sam obrazovanje, odradila u Zlatnom ratu praksu i odmah ostala raditi kao kuharica. Nakon kratkog vremena u meni se opet probudila želja za učenjem. Firma mi je odobrila platiti tzv. V. stupanj, obrazovanje za kuhara specijalista u splitskoj Turističko-ugostiteljskoj školi i tako sam ja i to završila, pod budnim okom profesora I. Gojsalića. On me mnogočemu naučio, a kao najbitnije izdvajam njegovu uputu da namirnice koje spremam, spremam s velikim poštovanjem.
Uz moju želju za kuhanjem tu je sudbonosnu i veliku ulogu imala moja sestra Duška (koja je i sad uz mene za moje daljnje napredovanje) te moj pokojni otac koji mi je uvijek govorio: «Za učenje nikad nije kasno, uči i brzo će ti se trud isplatiti!».

Što vama hrana predstavlja?

Za mene, hrana su tvari što ih organizam apsorbira ili na bilo koji način unosi u sebe, a služe mu za nadoknadu utrošene energije i za izgradnju tijela.

Volite li eksperimentirati u kuhinji? Kombinirati namirnice i recepte? Ili više cijenite tradicionalniji pristup?

Tradicionalan pristup cijenim, ali pošto sam jako nemirnog duha eksperimentiranje i kombiniranje namirnica mi je veliki izazov kojem ne mogu odoljeti. Koliko god puta po nekom receptu radila ja u taj recept uvijek okrenem nekoliko puta ni sama ne znajuć' zašto ubacim neku namirnicu. I tako dobijem sasvim novo jelo i novi recept.

Imate li svoju bilježnicu s receptima, knjige kuharice, oslanjate li se na internetske izvore?

Imam više neke papire, zabilješke, slike koje već duže vrijeme skupljam i nedavno sam počela da ih slažem u jednu cjelinu. S raznih internetskih stranica skinem poprilično recepata koji me zaintrigiraju i onda spravljam prvo doma, a zatim ako mi se svidi i imam mogućnost, spremim i u hotelu. Najviše u zadnje vrijeme skidam dekoracije.

Na ovom linku možete pogledati sve Dadine recepte.

Volite li razmjenjivati recepte? Na koji način?

Recepte rado razmjenjujem između kolega, prijatelja, poznanika, internetskih stranica te na Facebook stranici «Dadini kolači i torte».

Koja su to jela koja rado pripremate?

Na poslu pripremam dosta tzv. dalmatinskih jela. Primjerice rižoto od kozica i tikvica, crni rižoto od sipe, plodove mora s njokima, razne tjestenine s tunom, inćunima ili hobotnicom, zatim palentu s šampinjonima, pršutom i slanim sirom itd. Privatno volim jela pod pekom (janjetina, hobotnica), divljač (veprovina, zec, bene) te gradele.

Kakav odnos prema slasticama imate?

Slastice radim samo privatno.One su mi ista ljubav kao i kuhanje samo što ih nikad ne bih radila profesionalno. Doma za kolače koristim većinom domaće sastojke što se kasnije na slastici i vidi.

Kad svakodnevno, u restoranu u kojem radite, pripremate jela koja su na jelovniku, čini li vam se to dosadnim, možda katkad napornim ili vas baš taj okvir nadahnjuje? Ispričajte nam kako je to profesionalno kuhati, osobito tijekom turističke sezone...

Svaki dan raditi u hotelu je jako naporno.Pogotovo kad je hotel pun. Ima dana kad uz svu ljubav spram kuhanju ne stignete skuhati onako kako vi želite nego kako morate. Ima dana kad kuhate kao isprogramirani jer zbog velikog obima posla, ako ga u najsitniji detalj niste isplanirali, nećete uspjeti jela «izbaciti» u restoran . Svake godine smanjuje se broj pomoćnih kuhara. Opis mog posla je da sve umake, tjestenine, rižu kuham posebno. Poslije, kad obrok krene, naš restoran ima «show kuhinje» u kojoj direktno pred gostom spajamo jelo u cjelinu…Sve mora biti jako ukusno i lijepo, a stolovi uredni i čisti cijelo vrijeme dok traje obrok. Tko nema ljubavi prema kuhinji i kuhanju taj sigurno neće izdržati ovakav tempo. Velika je količina obaveza u centralnoj kuhinji - donošenje namirnica, vaganje sirovine, spravljanje jela, vaganje gotovog proizvoda, spajanje jela pred gostom,vaganje povrata, te izrada poluproizvoda koji se po HASAP-u spremaju u adekvatne posude prije nego se odlože u hladnjače, a tu je još i raspremanje kuhinja, čišćenje i drugo. Uz to, nemojte zaboraviti da najviše radimo kada su vani ekstremne vrućine, a puno ima hodanja i stajanja.

Kakva biste si buduća kuharska iskustva željeli priuštiti?

Želim si priuštiti mogućnost školovanja na Gastronomiji u Opatiji, a u vrijeme zimskog perioda odlazak u neku stranu zemlju, raditi u restoranima i sakupljati nove spoznaje.

Gledate li TV emisije koje se bave kulinarstvom i što mislite o tome?

Volim pogledati takve emisije, uvijek nešto novo možeš pokupiti, iako kovanica ima dva lica. Na TV-u se prikazuje ono najljepše, a grubi radovi kao da ne postoje.

Imate li neku osobu, kuhara ili ne, koja vam je uzor? Zašto baš ta osoba?

Imam. Uz prof. Gojsalića tu je chef Zoran Stanisavljević. Chef Zoran je tako jako profesionalan, uvijek spreman pomoći, čovjek s velikim iskustvom. Također, gospođa Dragica Lukin koja svojim umijećem spravljanja slastica obara s nogu. Profesionalna, a tako jednostavna osoba puna ljubavi prema onom što radi. Čast mi je bila biti uz njih na međunarodnom kongresu kuhara IAGI u Umagu.

Na što pomislite kada vam netko spomene «domaću hranu»?

Pomislim na sve domaće proizvode koje npr. moje kućanstvo proizvodi. Meso, povrće, voće.

Je li vaše djetinjstvo utjecalo na odnos prema hrani i na koji način?
Pa moglo bi se i reći da je. Pošto sam iz mnogobrojne obitelji roditelji su nas odmalena učili da se namirnica iskoristi do kraja i da se hrana ne baca.

Mislite li da odabir hrane koju svakodnevno konzumiramo pokazuje, na neki način, tko smo? Kako biste vi to protumačili?

U mnogočemu se vidi po odabiru namirnica tko smo. Npr. vegetarijanci odabiru bez mesa i bez mesnih proizvoda, sportaši koriste namirnice bogate proteinima.

Koji su vam izazovi kad je kuhinja u pitanju?

Kuhinja je sama po sebi izazov. Biti u kuhinji i spravljati jela za osobe koje ne poznaješ sam je izazov.

Volite li isprobavati jela koja nisu uobičajena kod nas, primjerice iz nekih drugih kuhinja...japanske ili kineske ili neke duge, možda?

Volim spravljati i jela iz drugih kuhinja. Sva ta jela imaju svoj poseban čar. Samo je pitanje da li će ti se svidjeti ili ne.

Jeste li imali prilike putovati i kušati jela u drugim zemljama?

Putovala sam u dosta stranih zemalja i iskušala mnoga jela. Svidjela su mi se meksička, grčka i mađarska jela.

Ima li nešto što Vas ljuti kod konzumenata hrane koju pripremate?

Uvijek se nađe nešto što te kod pojedinih ljudi ljuti. Recimo, način kako hranu uzimaju, pretrpavanje tanjura svim i svačim i ono najgore, bacanje hrane jer su im se okusi izmiješali.

Kakve kvalitete treba imati dobar kuhar, amater i profesionalac?

Prvo, moraju imati ljubavi. Kuhar ne mora imati neko veliko znanje kad te dođe raditi, ali uz veliku volju i želju brzo se usavrši. Profesionalac je posebna priča. Mora imati sve dobre manire dostojne kuhinji i kuharima.

Je li važan rod u pripremi hrane u smislu uvriježene rečenice kako su «muškarci bolji kuhari profesionalci»?

Po meni rod nije uopće važan. Muškarci su tu titulu dobili iz sasvim drugih razloga. Prvi razlog je jer manje izostaju s posla od nas žena. Snažniji su fizički i otporniji od žena, a u vođenju kuhinje su stroži.

Ima li neko jelo koje vam je osobito drago, ne kao kuharici već kao onoj koja to jelo jede i uživa u njemu?

Ima par jela u kojima sam baš hedonist. Sinjski arambaši ili recimo, dalmatinska pašticada s njokima.

Kuhate li doma, za prijatelje i što oni kažu, a što vaši ukućani, na Vaše delicije?

Svaki dan za obitelj kuham i ručak i večeru. Često mi dolaze prijatelji tako da ih s radošću iznenadim s nečim novim.Rijetko sam čula od njih da im nešto ne odgovara jer se pretežno ravnam po onom što oni vole. Sretna lica su mi najveća nagrada.

Što biste rekli onima koji ne znaju kuhati, ali ih ta tema na neki način privlači?

Nisam ni ja ništa znala. Uvijek imajte na umu da je vaša osobna odluka da uspijete važnija od bilo koje druge.



1
Slika korisnika dada27's

Cica može....

Dada

2
Slika korisnika Cica's

Ajde baš ću otići slijedeći put na Dadin ručak :)

1